Zaposlenici ne govore naglas što im smetaju teambuilding aktivnosti. Ali se vidi u licu kad dobiju pozivnicu, te u načinu na koji pitaju “mora li se baš ići?”, pa čak i u tišini u autobusu na putu prema lokaciji. I u tome kako se, čim završi službeni program, svaka grupa rasporedi točno onako kako bi sjedila i bez teambuilding dana – IT s IT-jem, prodaja s prodajom, menadžment malo po strani. Svi smo bili tamo. Užasavaju se onog maila koji najavljuje “nezaboravan teambuilding” vikend. I dok se direktori vesele “jačem timskom duhu”, zaposlenicima se diže kosa na glavi.
Zašto? Jer “forced fun” nije fun. To je prisila. I to je nešto što zaposlenicima ide na živce više nego što mislite. Ako vam je ovo poznato, nije problem u zaposlenicima, a nije ni u aktivnosti. Problem je negdje ranije, u procesu odlučivanja koji je doveo do tog dana.
Top 3 stvari koje im dižu tlak kod “prisilne zabave”
- Gubljenje slobodnog vremena (često vikenda): Nakon 40+ sati u uredu, zadnje što netko želi je provesti subotu s kolegama, glumeći entuzijazam. Obitelj, hobiji, odmor – sve to pada u vodu zbog “obavezne zabave”. Na kraju im ne pružite timski duh, nego otimanje od privatnog života i od ljudi s kojima zaista žele provesti slobodno vrijeme.
- Djetinjaste igre i lažna pozitiva: Igranje graničara s ljudima s kojima se inače borite za budžet? Pjevanje karaokea s direktorom? To ne gradi povjerenje, već stvara neugodu. Lažni osmijesi i forsirana pozitiva samo produbljuju jaz između onoga što se osjeća i onoga što se mora pokazati.
- Problemi ostaju u uredu: Teambuilding često služi kao flaster na ranu. Ako je komunikacija loša, hijerarhija prekruta, a burnout prisutan, nikakvo veslanje u kajaku to neće riješiti. Zaposlenici to znaju i zato vam kolutaju očima.
Zašto to ne funkcionira?
Jer se problemi u uredu ne rješavaju izvan ureda, ako se ne adresiraju. Teambuilding bi trebao biti alat za poboljšanje, a ne maska za disfunkcionalnost. Ako se ljudi osjećaju prisiljeno, otpor raste, a stvarna povezanost nestaje. Na kraju, dobijete još frustriranije zaposlenike i potrošen budžet bez ikakvog stvarnog učinka.
Postoji li bolji način? Apsolutno!
Zamislite teambuilding gdje se tim povezuje i stvarno radi nešto smisleno, daleko od uredske politike. Gdje se hijerarhije tope jer svi zajedno sade stabla ili čiste okoliš. I gdje, uz to, dobivaju konkretne vještine koje im pomažu u poslu i životu.
Nitko ih nije pitao
Ovo je najčešći i najskuplji propust. Ne skupi u smislu budžeta, nego skupi u smislu povjerenja koje se tiho troši svaki put kad netko dobije osjećaj da o njemu netko drugi odlučuje. Forsirani teambuilding nije samo prolazna neugodna aktivnost, već je i poruka, nenamjerna ali glasna: vaše mišljenje u ovom procesu nije bilo relevantno.
Odrasli ljudi koji svaki dan donose poslovne odluke, upravljaju projektima i pregovaraju s klijentima – ne žele biti (kao djeca u vrtiću) stavljeni u poziciju da ih netko drugi zabavlja prema unaprijed napisanoj agendi. Osobito ne vikendom! Osobito ne kad znaju da kod kuće čeka obitelj, obveze ili jednostavno slobodno vrijeme koje im pripada.
Vikendi su posebna tema
Kad se teambuilding organizira radnim danom, otpor je manji. Kad se organizira vikendom – čak i uz dobru volju i zanimljiv program, dio zaposlenika dolazi već s deficitom. I nisu nezahvalni ili neprofesionalni, nego je granica između privatnog i poslovnog jednog od rijetkih stvari koje još kontroliraju. Kad se i ta granica pomakne (bez pitanja), reakcija je gotovo uvijek ista: dolaze tijelom, bez prisutnog duha i misli.
Hijerarhija koja ne nestaje na terenu
Postoji rašireno uvjerenje da teambuilding izjednačava ljude, recimo da lopata ili kajak ili escape room nekako brišu organizacijsku strukturu na jedan dan. U teoriji zvuči lijepo, ali u praksi budimo realni, direktor je i dalje direktor dok sad stablo, a junior to jako dobro zna. Ako dinamika unutar tima nije zdrava, jedan dan u prirodi neće se popraviti. Može se čak i naglasiti, jer se odjednom svi nalaze u nestrukturiranoj situaciji bez jasnih uloga, a stare uloge ionako nikad nisu ni otišle.
Aktivnost koja nema veze s njima
Teambuilding koji je netko odabrao jer “svi to rade” ili jer je bio na popustu ili jer je prošla godina prošla bez pritužbe nije teambuilding, to je organizirano provođenje vremena. Postoji razlika. Tim koji ima komunikacijski problem ne treba paintball. Tim koji je izgorio od prekovremenih ne treba adrenalinsku aktivnost. Tim koji se nikad nije imao prilike upoznati izvan Teamsa ne treba strukturiranu radionicu s moderatorom, nego treba situaciju u kojoj se može razgovarati bez agende. Kad format ne prati stvarnost tima, zaposlenici to osjete odmah i zapamte.
Što ostaje nakon što prođe dan
Najgori ishod teambuildinga dana nije kad nešto krene po krivu. Najgori ishod je kad ne ostane ništa – ni loše ni dobro, samo još jedan datum u kalendaru koji je oduzeo vrijedno vrijeme bez jasnog razloga. I sljedeći put, kad dođe nova pozivnica, otpor je malo veći nego prošli put.
HR direktori i menadžeri koji organiziraju ove programe najčešće rade s dobrim namjerama ograničenim resursima. Ali dobra namjera bez prave dijagnoze daje predvidljive rezultate.
Prije nego odaberete format, lokaciju i datum SAZNAJTE ŠTO ZAISTA TREBA FIRMI U CIJELOSTI, TE SVAKOM POJEDINCU. Ne pretpostavljajte, ne birajte iz kataloga, ne organizirajte teambuilding jer je “to što se radi u proljeće.”
Organizacija kreće s pitanjima o vama i vašim potrebama, a ne našim katalogom. Dođite s problemom, otići ćete s programom koji ima smisla za vaš tim, vaš trenutak i vaš budžet. Ispunite obrazac potrebe i pronaći ćemo adekvatno rješenje za vas.
