Većina green aktivnosti u kompanijama počinje iz potrebe da se napravi nešto dobro, ali često završi na simbolici. Jedna akcija, nekoliko fotografija i povratak u ured. Upravo iz tog nesklada između namjere i stvarnog učinka nastala je Zelena Burza.
Priča počinje 2019. godine kada je spontano pokrenuta građanska inicijativa „Zasadi stablo, ne budi panj!“. Ideja je krenula jednostavno – potaknuti ljude da sami posade barem jedno stablo. Bez velike strategije i bez konzistentnog organizacijskog aparata. Društvene mreže su okupile građane, zatim škole, pa gradove, a vrlo brzo i kompanije. Ono što je trebalo biti simbolična akcija pretvorilo se u nacionalnu kampanju pošumljavanja koja se provodila diljem Hrvatske.
Taj rast otkrio je nešto važno. Ljudi razumiju ekologiju tek kada sudjeluju u njoj. Kada drže lopatu, vide tlo i znaju gdje će to stablo rasti. Klimatske promjene više nisu apstraktan pojam nego konkretna situacija. Upravo to iskustvo postalo je temelj kasnijih korporativnih programa. Osnivačica Mateja-Angelina Kramar odrasla je uz roditelje koji su se bavili hortikulturom i uređenjem zelenih površina. Ideja o radu s tlom i prostorom postojala je puno prije same kampanje, ali tek kroz masovno sudjelovanje ljudi postalo je jasno koliko je važno praktično iskustvo. Ne predavanje, ne plakat, nego rad.
Kompanije koje su sudjelovale u kampanji počele su primjećivati nešto neočekivano. Zaposlenici su nakon aktivnosti drugačije razgovarali, odjeli koji inače ne surađuju prirodno su komunicirali, a događaj se spominjao mjesecima kasnije. Nije bio izlet, nego zajednički rezultat.
Iz toga je nastao format teambuilding sadnje stabala koji danas organizira Zelena Burza. Ne kao donacija i ne kao PR aktivnost, nego kao alat za kulturu kompanije i employee engagement. Aktivnost se provodi na stvarnim lokacijama koje imaju dugoročnu vrijednost za zajednicu, a sudionici uče zašto se sadi baš ta vrsta i kakav će prostor postati kroz godine. Takav pristup mijenja i način na koji firme gledaju na ESG. Umjesto deklaracije dobivaju dokaz. Umjesto kampanje dobivaju iskustvo koje zaposlenici razumiju. Fotografija nije cilj nego dokumentacija nečega što ostaje.
Tijekom kampanje surađivalo se s lokalnim zajednicama, stručnjacima, fakultetima i praktičarima različitih područja. Bilo je i izazova – organizacija velikog broja ljudi, komunikacija i koordinacija – ali upravo ti procesi oblikovali su metodologiju današnjih programa. Aktivnost mora biti jednostavna za sudionike, ali ozbiljno pripremljena u pozadini. Šira ideja iza svega nije samo sadnja stabala nego razumijevanje prostora i resursa. Hrvatska ima dovoljno zemlje za lokalnu proizvodnju hrane i stabilnije zajednice, ali bez praktičnog iskustva ljudi to ne percipiraju. Kada zaposlenik posadi voćku koju će netko koristiti za deset godina, koncept održivosti postaje jasan.
Zato današnji teambuilding nije zamišljen kao događaj jednog dana nego kao početak odnosa prema prostoru i timu. Kompanije dobivaju aktivnost koja istovremeno povezuje ljude, daje materijal za komunikaciju i stvara dugoročni trag. U praksi se pokazalo da zaposlenici ne pamte adrenalinske igre nego situacije u kojima su zajedno nešto napravili. Upravo zato teambuilding sadnje stabala često ima jači efekt od klasičnih aktivnosti – rezultat postoji i nakon povratka u ured.
Ako planirate aktivnosti za zaposlenike, ključno pitanje nije koju aktivnost odabrati nego kakvu promjenu želite vidjeti nekoliko mjeseci kasnije. Ovdje možete vidjeti kako pristupamo planiranju i što sve uključujemo u program.
